Ponekad se
- odloživši svoju usnu od tvoje -
zagledam ti preko ramena
i vidim da promatrača već godinama nema. Tada pomislim
da ću opet kao i uvijek
kao već tisuću puta morati otići
jer moja je beznačajnost lako probavljiva ali naša to neće biti.I dalje se šuti i postoji
(ti si ona smrt koje se bojim).
